EKG ( ELEKTROKARDIOGRAM )

Princip metode sastoji se u bilježenju električne struje koju srce proizvodi svojim radom.
Aparat za bilježenje struje srca koji radi na principu galvanometra naziva se elektrokardiograf, a snimljena krivulja elektrokardigram (EKG).

Sredinom 19.stoljeća ustanovljeno je da i zdravi i bolesni srčani mišić proizvodi električnu struju, a struja koju proizvodi bolesni srčani mišić nazvana je strujom ozljede. Primjena elektrokardiografije u kliničkoj praksi započela je prije stotinjak godina (1911) u Londonu.

Danas se pregled srca ne može zamisliti bez ove pretrage. Snimanje i analizu EKG-a potrebno je učiniti svakom bolesniku sa srčanim tegobama, povišenim krvnim tlakom
ili sustavnim bolestima koje mogu zahvaćati srce.
EKG može biti promijenjen u nizu bolesti i metaboličkih poremećaja, pod utjecajem lijekova, a također ima svoje osobitosti u djece, starijih osoba i sportaša.
EKG ponekad i u zdrave osobe može biti nespecifično promijenjen.

Idealno je – ako se ne radi o hitnom slučaju - prije snimanja EKG-a izbjegavati konzumiranje alkohola, crne kave i duhana, kao i obilnijeg obroka. Treba zabilježiti i obavijestiti liječnika o vrsti i dozi prethodno uzetih lijekova.

EKG se uvijek snima u ležećem položaju ispitanika, nakon nekoliko minuta mirovanja. Uobičajeno se snima 12 odvoda: 3 standardna, 3 unipolarna odvoda ekstremiteta i 6 prekordijalnih odvoda.

Elektrokardiografi prema načinu izvedbe mogu biti jednokanalni (znači u svakon času se može snimiti jedan odvod), trokanalni, šesterokanalni ili dvanaesterokanalni. Liječnik na krivulji promatra srčani ritam, frekvenciju, električnu osovinu srca i posebno analizira svaki dio krivulje, a zatim interpretira nalaz kao nadopunu kliničkom pregledu.